50 godina od bronce u Dijonu!
Ove godine navršava se 50 godina od prve međunarodne nagrade Jedinstva!
Bilo je to u rujnu sada već daleke 1964. godine u Francuskoj u gradu vina, Dijonu.
Festival international de folklore ''Fetes de la Vigne'' - Dijon, predstavlja pored Llangollena, najprestižnije međunarodno folklorno plesno natjecanje i sa pravom nosi naziv Olimpijada folklora - Fetes de la Vigne.
''Ljubav'' Jedinstva i Dijona (traje još i danas), započela je te 1964. godine, prvim izlaskom Jedinstva na neko međunarodno folklorno natjecanje. I odmah nagrada. Brončana medalja koja je zaslužena osvajanjem trećeg mjesta u velikoj međunarodnoj konkurenciji ansambala iz cijeloga svijeta.
Kod svjedoka tih vremena još su živa sjećanja na taj događaj. Povodom 50-e obljetnice bronce iz Dijona razgovarali smo sa još uvijek vitalnim gospodinom Brankom Šegovićem začetnikom folklorne sekcije u KUD-u, koji je 1964. bio plesač i voditelj folklornog ansambla Jedinstvo.
Iako je već zagazio u deseto desetljeće svog života ''šjor'' Branko nam je prelistavajući album sa slikama od prije pola stoljeća, sa velikim entuzijazmom govorio o Dijonu. Priča o starom autobusu Narodnog kazališta iz Splita, susretima sa ostalim grupama iz svijeta, francuskim vinima i siru....Sve to nam je u jednom dahu ispričao gospodin ''Šego''.
Zahvaljujući slikama iz njegovog albuma, u nastavku možete pogledati fotogaleriju iz Dijona 1964.godine.
Također smo razgovarali i sa gospodinom Karlom Gruberom, dugogodišnjim sviračem i voditeljom orkestara i klapa Jedinstva. Stjecajem okolnosti on tada nije mogao putovati u Dijon, zbog prijemnog ispita na fakultetu, ali nam je sa zadovoljstvom prepričao događaje vezane uz taj prvi međunarodni uspjeh Jedinstva:
''Što se tiče Dijona i osvojene bronce 1964.godine, mogu puno toga napričat, ali nemam ''moralno pravo'' na to, jer nisam išao na put, zbog polaganja prijemnog ispita na Elektrotehničkom fakultetu u Splitu...Nije mi bilo lako, a pogotovo što sam u dvije godine već bio desna ruka u orkestru Zoranu Miliću, koji je tada vodio orkestar....Mnogih priča i saznanja o Dijonu i putovanju, doznao sam po njihovom povratku..Svi su bili u mojim očima još veći, bolji i nezamjenjivi članovi Jedinstva. Danas, koji meritorno mogu govorit o tom putovanju i festivalu su Branko Šegović,Vilim Marinović, Milivoj Režić - još živi muški članovi folklorne sekcije iz tog vremana uz ženski dio: Ljubicu Marinović, Vesnu Vujević, Seku Rako rođenu Milić, Zlatu Kukolj- Frua i Sanju Korubolo........Pored njih, sudionici festivala u Dijonu bili su nažalost i umrli članovi folklorne sekcije: Kukolj Miro-Čićo, Čupo Emir, Ratko Perić, Bakotić Ante, Grubišić Edi, Strikić Rade, MarinkovićTonči. i Branko Gizdić...?, i žene: Vera Nenadić i Gizdić Maca....
Članovi muzičke sekcije koji su bili u Dijonu bili su: Zoran Milić-voditelj, pok.Mario Peručić., pok.Dušan Ninković i Niđo..... živi u Srbiji?( nesuđeni pet član orkestra trebao sam biti ja).....Uz plesnu i muzičku sekciju u Dijonu su bili i osam članova muške klape koju je tada vodio pok.Daniel Šeparović , a po povratku iz Dijona klapu je preuzeo pok. Ljubo Stipišić....
Vođa puta bio je pok.Miro Jurić, tajnik društva, te neprikosnoveni u to vrijeme Branko Šegović, što zbog autoriteta, što zbog odličnog poznavanja francuskog jezika.
Na put se išlo autobusom Narodnog kazališa Split !!! To je bio jedan istrošeni stari i manji autobus sa gepekom za kofere na krovu !!!!! Ispraćaj ispred Jedinstva je bio u kasnim večernjim satima, a putovalo se Jadranskom
magistralom, preko Rijeke na Milano i preko Alpskog prevoja San Gotard na Švicarsku. Prenoćilo se u Aostu !!!. I normalno, kako to već ide, pokvario se autobus (uskuvao motor) usred Alpa...Svi muški iz autobusa izašli na hladnu ariju, gurali autobus do neke nizbrdice kako bi otklonili kvar i ponovno upalili motor.
U Dijon je Jedinstvo stiglo na vrijeme. Na Festival su plesali Vrliku i Linđo, a u revijalnom dijelu festivala izveli su još Stare splitske plesove, Ero, Plesove iz sjeverne hrvatske i Bunjevke. Klapa je imala jedan impresivan nastup u dijonskoj katedrali a pjevala je i u revijalnom dijelu programa festivala. O tome da nas je žiri oštetio i dao treće mjesto o tome sam već pisao na ''fejsu''....Kao i o Povelji-priznanju, koja nam je ubačena kroz rešetke prozora, do ignoriranja naših rezultata od strane Komiteta za prosvjetu grada Splita. I onda je bila ljubomora !!!
Uz brončanu medalju Jedinstvo je osvojilo mnoga srca poznavatelja folklora, simpatije gledatelja i građana, a jedna Slovenka, gospođa Furlan, nam je kako se i u narednih deset godina uvijek pokazalo, bila dragi domaćin kad je Jedinstvu putovalo u Francusku ili bilo na proputovanju kroz Francusku....Na putu za London 1966.godine 45 članova Jedinstva je noćilo kod nje u kući... O tomu bi radije pričao kad bude govora o LONDONU i sudjelovanje na BRITANSKOM FESTIVALU FOLKLORA, jer ima interesantnih događaja i doživljaja....
Za napomenu i da je Predsjednik Jedinstva u to vrijeme je bio pok.Ante Dulčić !!!''
Eto vrijeme prolazi, ali uspomene ne blijede. Jedna nostalgična i emotivna priča gospodina Karla, kao zalog za budućnost našeg KUD-a Jedinstvo.
Ova kratka zabilješka, naš je mali skromni doprinos da se prošlost ovog našeg starog, ali ponovno mladog i vječnog Jedinstva ne zaboravi!
